Jedemo kako bismo preživjeli. To je sveta misija. Hranimo se ne samo hranom, već i atmosferom koja vlada za vrijeme jela. Kada smo smireni i dobro raspoloženi, bolje probavljamo hranjive tvari. Kada smo napeti, ljuti ili umorni, tijelo je manje sposobno usmjeriti energiju koja je potrebna za procese probave.

Malo zastajanja i mira prije jela dovest će nas u puno povoljnije raspoloženje. Stanka nam pruža predah kako bismo se na trenutak opustili, dublje disali, sjetili se gdje nam je mjesto u svijetu.

Victoria Moran u svojoj knjizi Unutarnja svjetlost iznosi detalje o utjecaju blagoslova obroka na okus hrane, pa su tako u jednom istraživanju vrlo iskusni jogiji mogli birati u nizu jela koja su primila blagodat molitve.

Na žalost, pripremanje hrane, bilo ono praćeno molitvom ili ne, postaje umijeće koje se gubi, osim kod profesionalnih kuhara, piše Moran još 2002. godine. Neki ljudi nikad nisu naučili kuhati, a mnogi koji jesu ili su preumorni od toga ili previše zaposleni za bilo što drugo osim onog što se pomoću mikrovalne pećnice može pretvoriti u obrok.

Stoga, ako ne razlikujete kriške od kockica, pođite na osnovni tečaj kuhanja ili se izvucite iz kulinarske kolotečine pohađanjem tečaja gurmanske, etničke ili prirodne kuhinje, poručuje Moran koja ima zanimljive savjete i po pitanju sve više prisutne prezaposlenosti.

-Ako ste previše zaposleni da biste posvetili vrijeme i brigu pripremanju hrane, otiđite češće u restorane gdje netko posvećuje tome vrijeme i brigu. Ili iznajmite savjesnog ugostitelja nekoliko večeri na tjedan. Ako si to ne možete priuštiti, upitajte se: „Zašto posvećujem toliko vremena poslu koji mi ne osigurava dovoljnu naknadu da bih mogla dobro jesti?“ Od životne je važnosti da imate vremena pripremati zdravu hranu ili da u svom domu imate nekoga tko će to htjeti i imati vremena činiti. Ili pak trgujete svojim vremenom za dovoljno novaca kako biste mogli platiti nekome za te usluge.

A kada je hrana pred vama, uživajte u njoj. Usporiti i posvetiti se hrani znači blagovati i dušom i tijelom. I jedno i drugo suviše je vrijedno da bi se to radilo usput i s nogu. Ako nemate vremena za cijeli obrok, pojedite manji, no sjednite dok jedete. Opustite se uz obrok, posvetite mu se.

Petnaest minuta za doručak, trideset za ručak i četrdeset i pet minuta za večeru. To je sat i pol dnevno – pedeset posto od vremena koje većina ljudi provede gledajući televiziju, poručuje Moran.

Uredila: Irena Jurjević, mag.paed., mag.soc., psihoterapeut