Irena Jurjević, mag.paed., mag.soc., psihoterapeut
Sjeckanje, mirisanje, kombiniranje mirisa, okusa, boja… Potpuno prisustvo okusa i mirisa može nam pružiti mir poput toplog zimskog zagrljaja. Jer, na kraju radnog dana to je upravo i ono što nam treba. Trenutak u kojem ne postoji ni prošlost i budućnost, već samo mir u „ovdje i sada“.
Polagani zvuk sjeckanja noža, mirisi koji se šire radnom plohom elementi su meditacije nakon koje slijedi još jedna – uživanje u ukusnom obroku. Strastveni kuhari već su odavna upoznati s terapijskom moći uranjanja u kulinarske aktivnosti, no unatrag nekoliko godina tzv. ‘kulinarska terapija’ sve više ulazi i u klinike za mentalno zdravlje, kao i urede psihoterapeuta. Koristi se kao dio tretmana različitih psiholoških stanja; depresije, anksioznosti, prehrambenih poremećaja, ADHD-a i ovisnosti.
Mnogo je psiholoških dobrobiti kuhanja i konzumiranja vlastitih obroka (samostalno ili u društvu), a ovdje ih donosim pet:
- Razvijanje osjetila mirisa, opipa, okusa i sitosti – glavnih sredstava za borbu protiv suvišnih kilograma.
- Upoznavanje naših fizioloških (i psiholoških) potreba – način na koji se odnosimo prema hrani može nam puno toga kazati o načinu na koji se odnosimo prema sebi.
- Upoznavanje sebe u odnosu prema drugima – način na koji jedemo govori nam i o načinu na koji konzumiramo društvena iskustva.
- Smirenost koju postižemo boraveći u sadašnjem trenutku.
- Osjećaj brige o sebi za naše cjelokupno biće.
O kulinarskoj terapiji još prije dvije godine pisala je autorica Linda Wasmer Andrews za Psychology Today ističući nutritivne prednosti obroka pripremljenog u vlastitoj radinosti ali i psihološkim prednostima tzv. „mindfulnessa“ (potpune svjesnosti) kao izuzetnog sredstva pomoći u smanjenju svakodnevnog stresa.
-Kuhanje koje prethodi blagovanju, ima moćno unutarnje nagrađujuće iskustvo. Posvećujući se u potpunosti tom trenutku ne premotavate prošle trenutke ili se brinete o budućim problemima, poručuje Wasmer Andrews, a praksu zajedničkog kuhanja kao mjesto istinske intimnosti promoviraju i bračni i obiteljski psihoterapeuti.
Julie Ohana, kulinarski terapeut, ističe i neke druge značajne dobrobiti ove terapije, poput prolaska kroz proces žalovanja.
-Posebice u žalovanju ova vrsta terapije može pomoći zbog svog senzornog iskustva. Kuhanje može pomoći osobi da procesuira žaljenje na jedan drugačiji način, pojašnjava Ohana.
Koliko je sam proces kuhanja shvaćen ozbiljno u znanstvenim krugovima govore i stručni članci koji se sve više i više proučavaju na ovu temu. Profesorice s odjela za psihologiju i neuro znanosti na sveučilištima Boston i Massachusetts, Donna Pincus i Susan Whitbourne istaknule su tako značaj pečenja kolača koje je povezano sa sveobuhvatnom dobrobiti pojedinca.
-Pečenje omogućava kreativno izražavanje, a na tu temu postoji mnoštvo literature o dobrobiti kreativnosti na cjelokupno stanje pojedinca, kazala je Pincus.
Također, pečenje kolača za druge može biti od pomoći pri izražavanju vlastitih emocija. Whitbourne, profesorica na odjelu za psihologiju i neuro znanosti Sveučilišta Massachusetts govori tako o značaju narodnog običaja donošenja hrane nekome nakon što mu je preminuo bližnji.
-Ponekad, kada nema riječi, hranom kao intimnom gestom možemo poručiti ono što osjećamo. A i postoji jedna simbolička vrijednost kada pečemo za druge, tada hrana za nas ima i fiziološki i emocionalni značaj, dodala je.