Piše: Irena Jurjević, mag.paed., mag.soc., psihoterapeut
Takve da jedno isključuje drugo.
Prejedamo se onda kada nismo svjesni koliko toga unosimo i koliko toga nam treba. Prejedamo se kada smo anksiozni (boravak u budućnosti), ali i kada smo depresivni (boravak u prošlosti). Jer, u tim trenucima pažnja nam je usmjerena ka nečemu drugom. A znanstveno je dokazano da, kada je u pitanju fokus, ‘multitasking’ je neizvediv. Da istodobno možemo obratiti pozornost na dvije ili više stvari, mogli bismo vidjeti i u isto vrijeme sve prizore u Gestalt slikama.
Poput primjerice ove ispod:
Gestalt iluzija
Ljudski um teži za pojednostavljenjem i ujedinjenjem. I svi oni, isticao je često F. Perls (jedan od osnivača Gestalt psihoterapije), koji smatraju kako se mogu koncentrirati na nekoliko stvari istodobno, zapravo brzo prelaze s jedne stvari na drugu, imajući dojam kako borave na svima istodobno.
Smatrajući kako istodobno možemo jesti i gledati televiziju, oboje čineći s jednakom pozornošću, zapravo je iluzija. Ili se u potpunosti nećemo moći posvetiti filmu, ili pak hrani.
Ne obazirući se na senzacije i svjesnost koja nam pristiže od našeg organizma dovodimo se u situaciju da u sebe često unesemo previše hrane, a ponekad i one koja nije dobra za nas, jer kada nismo prisutni u procesu hranjenja utišavamo one primordijalne osjete koji nam kazuju i poručuju što nam u tom trenutku treba, što je dobro za nas, a što nije.
Jedan od načina na koje se brzo vraćamo u ‘ovdje i sada’ te učinkovito započinjemo proces svjesnog blagovanja je miris hrane. To je i jedan od načina na koje u terapiji postupamo u umirenju paničnih napada, iz kojih se u sadašnjost vraćamo se i s drugim osjetilima, poput, dodira i vida.
Nije bez veze ni to da je osjet mirisa jedan od najstarijih osjeta formiranih u ljudskom organizmu. Smješten je i u najstarijem dijelu mozga, limbičkom sustavu.
Naši roditelji (i njihovi roditelji) često na hrani nisu imali deklaracije i datume isteka trajanja jaja, brašna, mesa. No, jako bi dobro znali kada im je istekao ‘rok trajanja’. Jednostavno bi pomirisali i osjetili je li hrana dobra za njih ili ne.
Miris je jedno od glavnih i najupečatljivijih osjetila. Povezan je direktno s osjećajima i emocijama – za razliku od vida i sluha. Razlog je u tome što su receptori mirisa direktno povezani s limbičkim sustavom, najstarijim i najprimitivnijim dijelom mozga. Funkcije limbičkog sustava su emocija, motivacija, povezanost ponašanja i autonomnih funkcija (Enciklopedija.hr). Usporedna istraživanja pokazala su da zdrav limbički sustav sudjeluje u svrhovitom usmjeravanju nagona, regulaciji viših oblika emocionalnog ponašanja (afekti i motivacije) te autonomnih i endokrinih funkcija. Limbički sustav odgovoran je za preživljavanje. Koliko puta znamo čuti ili kazati „Ne miriše mi na dobro.”?
Pojednostavljeno, što više koristimo svoje osjetilo mirisa u blagovanju, manje ćemo se prejedati i manje ćemo jesti onu hranu koja je štetna za naš organizam. Mirisanjem jela prije blagovanja smirujemo svoje misli, a s njima i brzinu hranjenja. Tako jedemo puno umjerenije, unoseći samo onoliko koliko tijelu i treba.